Blažo A. Milović:
DJECA KOZARE:
NI MILICE VIŠE NEMA
23.05.2014.g. umro je poslednji član uže porodice Ilije Đorđijevog Pavković - Milica rođ. 1.05.1932.g. u selo Demirovac SO Bosanska Dubica. Milica je bila najmlađi član te porodice koja je jedina sa svojim bratom od strica Božom igrom slučaja ostala živa te 1941.g. Brat Božo je umro u Beogradu 2010.g. i pošto nije bio oženjen Milica i Danilo su ga donijeli u Vrbas i sahranili na Vrbasko groblje kako bi ostatak "vječnosti" proveli zajedno.
MILICA od oca Ilije /Đorđije/ Pavković imala je 3 strica i 3 tetke koji su ubijeni u paklenom planu NDH
- Jovo sa sinom i ćerkom ubijen na Kozari
- Miloš ubijen kada je bila ofanziva na Kozari
- Gojko " " " "
- Mara " " " "
- Rosa " " " "
- Dušanka " " " "
Kada je pod zaštitom njemačkog oružja 10. aprila 1941. godine proglašena Nezavisna Država Hrvatska, pakleni plan o "definitivnom rješavanju srpskog pitanja" već je bio sastavljen, a odmah zatim i ozakonjen. Sa koliko je nagomilane mržnje prema "nižoj rasi" pripreman i izvođen veliki zločin vidi se iz sačuvanih dokumenata i izjava vodećih ličnosti ustaške države, koje su već tada imale programski karakter.
Na ovu temu godinu dana pre nego što je umrla a i utoku življenja u našem Vrbasu Milica rođ. Pavković u selo Demirovac SO Bosanska Dubica mi je ispričala o njenom djetinjstvu kada je imala svega 9 godina. (izvinjavam se ovim putem ako budem napravio kakvu nehotičnu grešku).
Milica je živjela i rodila se na Jasenovačko stratište, to nepresušno jezero bola, što se od Krapja do Stare Gradiške prostire na površini od 210 kvadratnih kilometara, progutalo je stotine hiljada ljudi, žena i djece. Prema podacima Komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača, od avgusta 1941 do aprila 1945, ustaše su na ovom stratištu ubile 500.000 - 600.000 Srba, Jevreja, Roma, Muslimana, Hrvata, Slovenaca, Crnogoraca i drugih pripadnika naših naroda i narodnosti, a među njima je bilo više od 10.500 djece od kolijevke do 14 godina.
Milica se tog dana 1941.g. sa bratom od strica Božom starijim od nje par godina nalazila blizu kuće čuvajući živo. U tom užasu koji je sledio naletela je njena ujna koja ih je pokupila i sklonila u šumu. U toku i posle rata sledila su premeštanja Milice iz sirotinjskog doma u sirotinjsku dom. To je trajalo sve do 1953.g. kada se našla u Vrbas i zaposlila u Industirju tekstila "Svilara" Vrbas.
Među njima je pobijeno i 14 članova porodice Pavković, otac, majka, braća, stričevi, braća i sestre od stričeva a od strica Gojka na Kozari su pobijeni kao djeca.
Gojkov sin Božo
1.Božo koji je jedino sa našom Milicom preživio
Na Boža (brata od strica Miličinog) je u samom pogromu naišao General Kosta Nađ i poveo ga na Kozaru - kasnije je radio Božo kao kurir kod generala Koste Nađa. Posle rata prošao je i on i Milica nekoliko sirotinjskih domova i prihvatilišta da bi Božo našao zaposlenje u IMT Beograd a Milica se našla u Vrbas, doselila u kuću Zeka Milovića i tu je živjela do 1956.g. kada se i udala za Danila Filipovog Milović.
2. Milan zapaljen u kući sa majkom
Braća od strica Ilije /stričevi Milicini/:
- Rajko - živ spaljen u kući
- Milovan - " "
- Slobodan " "
- Milan " "
I Milanova djeca:
- Mladen
- Marko
- Nebojša i
- Vukosava